“Bilo jednom u Indijanapolisu” i na turniru košarkaških veterana u Subotici

Foto: Gorana Perčić

Po ko zna koji put bio sam gost ako je uopšte moguće da na događaju u Subotici imam takav status, a povod je bio 26. turnir košarkaških veterana.

Učestvovao sam, kao dečak i novinar početnik, u stvaranju tog turnira a danas sa ogromnim zadovoljstvom, kad god sam u prilici, dođem da pomognem sestri i drugaricama, sa kojima sam zajedno počeo svoju novinarsku priču, a koje ga danas fantastično organizuju.

One, danas nadaleko prepoznatljive po imenu Kornjače su počinjale da se bave košarkom, ja beležio rezultate njihovih utakmica, sa nekima za Sportske subotičke novine u kojima sam objavio, pravio intervjue, a svi zajedno smo se i tada, kao i danas, svakodnevno družili.

Sjajna atmosfera sa više od 320 bivših košarkaša i košarkašica koji su u Suboticu stigli da se sportski odmere ali pre svega sretnu i dobro zabave. Vidim drage ljude iz Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, od ove godine i Francuske, pitam ih za dešavanje u životu i ona iz vremena igračkih karijera, oni mene o sadašnjim aktuelnostima.

Naravno, da je knjiga “Bilo jednom u Indijanapolisu”, bila neizbežna tema a foto reporterke Mirjam i Gorana bile su posebno inspirisane da objektivom zabeleže svaki zanimljiv momenat tokom priče ili pisanja neke od mnogobrojnih posveta. I dalje ne postoje dve iste. Od tipskih ili još gore, onih pronađenih na internetu prepisanih pa pripisanih ko zna kome, koža mi se u trenu nakostreši.

Ostao sam i duže u rodnom gradu, ispratio malu maturu sestričine Danke video se i sa košarkašima Spartaka, koji su nedugo posle turnira dva puta ubedljivo savladali Crvenu zvezdu i izborili plasman u finale Superlige Srbije, imao nebrojne susrete sa drugarima iz detinjstva i još jednom se potvrdilo da, iako sam Suboticu napustio pre više od četvrt veka, iz nje nikada nisam otišao.